U ovom mjesecu u kojem je rođen naš voljeni Poslanik Muhammed, a.s., želimo se dublje posvetiti razumijevanju svrhe njegovog dolaska. Ljubav prema Poslaniku Muhammedu, a.s., je sastavni dio našega imana, a istraživanje njegovog života i učenja znak je naše ljubavi prema njemu.
Iako je napisano mnogo knjiga i održano mnogo predavanja o Poslaniku Muhammedu, a.s., tema ciljeva njegovog dolaska je izuzetno važna i neophodna. U Kur'anu, Allah, dž.š., govori o svom Poslaniku na mnogo mjesta, a neki od tih ajeta jasno ukazuju na svrhu i ciljeve njegovog dolaska.
Allah dž.s nam u suri El-Enbija u 107. ajetu kaže:
¤وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ¤
“A tebe smo kao milost svjetovima poslali.”
Poslanik je milost svim svjetovima i svim ljudima, bez obzira na boju, naciju, ili vjeru, ta njegova milost je bila posebna prema svom ummetu. Mnogo se brinuo i volio svoj ummet, brinuo se o svima nama. Uvijek je želio olakšati svojem ummetu, a ne otežati.
Kolika je bila milost Resulullaha, s.a.v.s., svjedoči i to što bi skratio namaz kada bi čuo dijete da plače, kako bi olakšao njegovoj majci.
Poslanik je najljepši uzor, i ovim primjerom milosti nam pokazuje kako trebamo biti saosjećajni prema djeci i generalno prema svima, i da ova naša lijepa vjera nije samo ibadet, već i djela nerazdvojiva s ibadetima.
Danas u svijetu ima mnogo djece koja plaču zbog ratova, gladi, bolesti i mnogih drugih nedaća koje svakodnevno čujemo i vidimo. Međutim, čini se da je ljudska suosjećajnost zamrla u srcima ljudi, jer kada bi bilo više ovakve milosti u svijetu bi bilo mnogo manje boli i tuge.
Ibn Omer, radijallahu anhu, veli da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jedna je žena izložena kazni u džehennemskoj vatri zbog mačke koju je svezala i nije je hranila niti pojila, a niti ju je pustila da lovi gmizavce.” Muttefekun alejhi
Naš Poslanik nas ovim hadisom uči o moralnoj odgovornosti i saosjećanju prema svim živim bićima. Podsjeća nas da ne smijemo zaboraviti one koji su gladni i žedni, te da je težak grijeh biti razlogom da neko umire od gladi i žeđi. Nažalost, situacija današnjeg svijeta je paradoksalna, jer se nikada više hrane ne baca, a istovremeno nikada nije bilo toliko gladnih i onih koji umiru od gladi.
Nastaviće se…
Nihat Gegic
