O izazovima, svijesti Bošnjaka, te o odnosu Francuske prema Bošnjacima za portal ZSD govorio Abduselam-ef. Fetić

0
741

Za portal Zajednice sandžačke dijaspore govorio je Abduselam-ef. Fetić, imam bošnjačkog džemata u Parizu. 

Kao imam, a porijeklom Bošnjak koji živi i djeluje u prijestolnici Francuske recite nam kakav je položaj Bošnjaka i generalno muslimana u toj državi?

“Položaj muslimana u Francuskoj se može definirati kroz prizmu islamskih institucija između onog što žele muslimani i onog što želi Francuska Republika.

Muslimani žele potpunu slobodu ispoljavanja i praktikovanja svoje vjere, pozivajući se na popularnu republikansku parolu : “Sloboda, jednakost i bratstvo” (Liberté, Égalité, Fraternité). Problem je što muslimani među sobom ne mogu postići nikakav dogovor ili koncenzus po pitanju kako to da ostvare.

Sa druge strane Francuska Republika, koja u svojoj laičkoj tradiciji želi da vjerske organizacije djeluju u granicama privatnosti i unutar vjerskih institucija koje se eksluzivno bave vjerskim pitanjima. Pored laicizma Francusku karakteriše i tradicija centralizma, tako da u tom pogledu Republika želi imati za sagovornika instituciju koja će predstavljati sve muslimane, kao što je slučaj sa Katoličkom crkvom, Protestantskom unijom i Jevrejskim konzistorijem.

Muslimani čine drugu vjersku zajednicu po brojnosti u Francuskoj, poslije Katolika, i ako je nemoguće ustanoviti tačan broj jer je pri popisu stanovništva u Francuskoj zabranjeno popisivanje vjerske pripadnosti.

Podaci variraju između 6 i 10 miliona muslimana, sa preko 2000 vjerskih objekata, i desetak institucija koje pretendiraju biti predstavnici muslimana u Francuskoj.

Projekat centralizacije islamskih institucija u okviru Muslimanskog vjerskog vijeća Francuske (CFCM) nije uspio ostvariti očekivanja Francuske Vlade da ima jednog sagovornika koji će predstavljati sve muslimane u Francuskoj, ali vremenom ova institucija postaje sve popularnija među muslimanima u Francuskoj, i ako muslimanske države, posebno one koje imaju brojnu (milionsku) dijasporu u Francuskoj, žele i dalje podržavati institucije sa kojima sarađuju ili su ih formirali.

Bošnjaci u Francuskoj čine neprimjetnu zajednicu u svakom pogledu. Bošnjaci u Francuskoj (oko 30.000) sa 10-tak vjerskih objekata pokušavaju pronaći odgovarajući model organizacije”, kaže Abduselam-ef. Fetić.

Imali smo prilike slušati kontraverzne izjave ministrice u toj zemlji kako su žene sa hidžabom neslobodne te ih treba osloboditi. Česti su slučajevi islamofobije u izjavama visokih državnih dužnosnika. Kako se muslimani nose sa tim?

“Francuska Republika je nastala i gradila se na konfliktu sa Katoličkom crkvom. Zato i političku tradiciju kritike vjerskih obilježja u javnom prostoru treba shvatiti kroz prizmu odbrane specifičnog francuskog laicizma, koja se već više od dva vijeka (1789) bori da Katoličkoj crkvi ograniči djelovanje unutar vjerskih institucija.

Od 90-tih godina prošlog vijeka, nekako nakon zadnjeg obračuna “laičkih snaga” sa Katoličkom crkvom krajem 80-tih, ova borba se usmjerava prema muslimanskim vjerskim zajednicama, koje ne čine jedinstvenu instituciju.

Najvidljivije obilježje Islama jeste hidžab, zato su i prve “afere” (1989 – Afera učenica sa hidžabom na koledžu u Kreju – Creil) usmjerene ka ovom osjetljivom pitanju za muslimansku zajednicu.

Francuska politika to opravdava kao borbu protiv “političkog islama” tj. da upravo ova osjetljiva pitanja za muslimane a i za Francusko društvo koriste muslimanske političke organizacije (“Muslimansko bratstvo”) da pridobiju muslimane u svoje redove.

Hidžab kao vjersko obilježje, koje Francuska Republika ne osporava, i koje je dužna zaštiti kao vjersku slobodu, predstavlja sa druge strane i kulturološko i ideološko obilježje koje se suprotstavlja Francuskom idealnom društvu građanstva, gdje se građani ne dijele po vjerskoj pripadnosti, već predstavljaju jedinstvenu naciju, bez isticanja bilo kakvih obilježja u javnom prostoru, posebno u javnim ustanovama.

Francusko društvo je posebno osjetljivo na ovo pitanje, jer ih podsjeća na više stoljetni period vjerskih i građanskih ratova koji su razarali i dijelili Evropu, posebno Francusku.

Međutim za muslimanke ovakav stav predstavlja problem : Kako odvojiti javni i privatni život ? Znajući da je hidžab vjerska obaveza ne samo prilikom molitve ili samo za vjerske službenike, te je nemoguće njegovo praktikovanja svesti na privatni život.

Od 2004 kroz niz zakona Francuska pokušava iznaći odgovarajuće rješenje za ovo pitanje, gdje je hidžab zabranjen upošljenicima u javnim ustanovama i učenicima prije fakulteta, dok se korisnicima javnih ustanova i roditeljima dozvoljava.

Pitanje hidžaba i pored ovih zakona i dalje je aktuelno u Francuskoj, posebno prije Izbora, kada neki političari nemajući šta da ponude javnosti i kako bi skrenuli pažnju sa aktualnih problema evociraju ovakve rasprave, kako bi dobili bilo kakvu podršku širenjem islamofobije.

Kao odgovor na islamofobiju, pozitivno je da aktuelna vlast nije podržala ovakve pozive na “linč hidžaba”, ostavljajući svojim građanima pravo da odluče kako će se oblačiti i kako će svoju vjeru praktikovati.

Posebno treba istaknuti da je Ustavni Sud Francuske uvijek podržavao pravo na vjersku slobodu i hidžab tretirao u okviru ove slobode.

Hidžab u Francuskoj ima svoje mjesto i predstavlja uobičajenu sliku francuskog društva u svim velikim gradovima, a i prije ovih rasprava je bio masovno zastupljen.

Nakon ovih rasprava je postao i dio francuskog zakona, koji ga u jednom dijelu ograničava, ali generalno garantuje pravo na njegovo praktikovanje”, podvlači efendija Fetić.

Recite nam par riječi o brojnosti Bošnjaka, njihovom funkcionisanju kroz džemat i brojna udruženja. Koliki je broj u Francuskoj i kakav je položaj Bošnjaka kao pripadnika manjiskih naroda u toj zemlji?

“Bošnjaka u Francuskoj prema nekim procjenama ima oko 30.000 i žive u desetak većih gradova u Francuskoj. Od 60-tih godina dolaze kao radnici u velikim fabrikama, a onda masovno kao izbjeglice bježeći od rata 90-tih godina. Uglavnom se bave malim preduzetništvom, dok se mlađa generacija usavršava na raznim studijama a neki su postali kadrovi u značajnim firmama.

Već od 1992 počinju prve aktivnosti okupljanja Bošnjaka kroz humanitarne organizacije, da bi od 1997 formirali i prve Džemate u Parizu i Sošou, potom i u : Strazburgu, Lionu, Miluzu, Bezansonu, Tononu, Ansiju, Kluzu, Kolmaru i Mecu.

2007. godine je formirana Islamska zajednica Bošnjaka u Francuskoj sa ciljem da okupi i organizuje vjerski život Bošnjaka u Francuskoj (IZBF) i poveže ih sa matičnom Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini.

Trenutni izazovi IZBF su:

– Obezbijediti kontinuitet u radu u svim Džematima da imaju stalnog imama i odgovarajuće prostorije za kvalitetan rad ;

– Odabrati odgovarajući model uređenja koji će ispuniti potrebe IZBF unutar Francuskog laičkog sistema i osigurati vezu sa Islamskom zajednicom.

– Osigurati prelazak Džemata sa starije generacije koja ih je formirana i podigla na zavidan nivo, na mlađu generaciju koja pred sobom ima nove izazove”, ističe naš sagovornik.

Koliko su naši ljudi svjesni emaneta sačuvati svoje porodice i sebe asimilacije i koliko su aktivni u radu na polju anti-asimilacije?

“Bošnjaci globalno su u jednom periodu osvješćivanja po pitanju očuvanja svog identiteta. Tako i u Francuskoj taj proces ide na bolje, i sve je više onih, kako starijih a posebno mlađih, koji vide svoje Bošnjačke korijene i pripadnost Islamu kao bogatstvo koje treba očuvati.

Pored mekteba kao tradicionalnog načina očuvanja vjerskog identiteta, naša omladina iznalazi i nove načine da kroz druženja, posjete, tematske radionice radi na očuvanju svog identiteta.

Bošnjački Džemati u Francuskoj pokušavaju da odgovore novim izazovima kroz organiziranje druženja i aktivnosti za žene i omladinu, uz tradicionalne aktivnosti džamije, džume, predavanja, meketba i mevluda.

Posebno treba pohvaliti projekat Islamske zajednice za omladinu : “Mreža mladih” koja je veoma popularna među omladinom”, zaključuje Abduselam-ef.

Recite nam par riječi o samom džematu, njegovim aktivnostima, te planovima za budući period.

“Džemat u Parizu broji blizu 200 porodica u članstvu i oko 600 porodica koje se vežu za ovaj Džemat.

Od svog osnutka 14 maja 1997 Džemat u Parizu okuplja Bošnjake i Albance iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Gore, Kosova i Makedonije, što ga čini posebnim u Dijaspori.

Kao Džemat u najposjećenijem gradu na svijetu, adresa je mnogobrojnih posjetilaca sa svih strana svijeta, iz Domovine i Dijaspore, koji uvijek primjete ovo bogatstvo Džemata u Parizu, koji u skromnim prostorijama i uslovima uvijek rado dočeka musafire”, završava efendija Fetić.

Hvala što ste govorili za portal Zajednice sandžačke dijaspore.

Pripremio: Hamza Škrijelj

Ostavi odogvor

Please enter your comment!
Please enter your name here