Našim uvaženim čitateljima predstavljamo književnicu Eminu Čolović! Odakle ste i kojom vrstom književnosti se bavite?
– Emina Čolović: Rođena sam u Rožajama, a boravim u Hannoveru, gdje radim i pišem književna djela. Svoju novu knjigu pod nazivom “Mehlem za sudbinu” promovirala sam u Islamskom Centru u New Yorku. Jedna od najvećih mojih želja bila je da promociju ove svoje knjige upriličim u New Yorku, jednoj svjetskoj metropoli, a posebno u Islamskom centru u ovom gradu. Svaka moja knjiga je dio mene, dio moje duše, posebno knjiga “Mehlem za sudbinu” u kojoj sam na svoj način prikazala kulturu življenja u našim krajevima, tj. bošnjačko-islamsku kulturu, tradiciju, zatim, kroz šta je sve naš narod prolazio u periodu od drugog svjetskog rata do devedesetih godina. Opisivala sam životne sudbine osoba sa kojima sam živjela, a koji nažalost, više nisu među nama. Pisala sam o životu mog rahmetli oca, kroz šta je sve prolazio, kako je kao dječak sa sela, ostajući siroče, završio skolu i bio među prvim školovanim Bošnjacima na prostoru Sandžaka.
– Recite nam nešto više o promociji Vaše posljednje knjige?
– Emina Čolović: Kao Bošnjakinja porijeklom iz Sandzaka, iz grada Rožaja, htjela sam pokazati da daljine od rodnog kraja ne mogu nas spriječiti da ostanemo vezani za svoj zavičaj, pa i mene kao pisca ili umjetnika da svoje djelo prestavim čak i preko okeana. Imala sam tu čast zahvaljujući gospodinu Smaju Srdanoviću predsjedniku IZ kao i dr. Mersimu Zilkiću i ef. Haku Omeragiću koji su organizirali i podržali promociju moje knjige. Medijsku podršku sam dobila i od poštovanog prijatelja Esada Krcića i ostalih članova IZ, također, od bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA), a zahvaljujem i dvjema koordinatorkama promocije Aidi Sarkinović i Adili Todić.
– Šta možemo od Vas očekivati u budućnosti? Hoćete li nas iznenaditi nekim novim djelom?
– Emina Čolović: Ne namjeravam stati sa pisanjem, naprotiv, nastojat ću ostaviti što više pisanih tragova za sobom. Uskoro iz štampe izlazi moja nova knjiga pod nazivom “Život jači od sjećanja”. To je knjiga u kojoj opisujem život žene prije i poslije njenog prelaska u Islam, život svoje rahmetli nane (bijače). Kažu da čovjek ne napušta ovaj svijet onda kada umre, već onda kada ovaj dunjaluk napusti i poslednji insan koji ga se sjećao i po dobru spominjao. Nastojim da me se ljudi sjećaju po djelima koja ću ostaviti iza sebe, isto kao što se i ja sjećam osoba po dobru koje su ostavili iza sebe i o kojima pišem u svojim knjigama.
– Jeste li za svoj rad bili nagrađivani?
– Emina Čolović: Dobila sam Oskar za ženu godine u dijaspori 2019. godine kao autorica dokumentarnog filma posvećenog svom rahmetli ocu Mehmedinu Meši Čoloviću. To je, ustvari, hajrat mom ocu u kojem sam htjela pokazati njegova dobra djela, životna djela, uspomena njegovoj djeci, mojoj braći i jedinici kćerki, ali eto film je izazvao veliku pažnju i gledan je u svim krajevima svijeta, što mi je jako drago!
– Šta ste, inače, po zanimanju i šta je Vaša kćerka jedihnica po zanimanju?
– Emina Čolović: Inače sam profesor Matematike i Fizike, majka 21 -godišnje kćerke Evelin koja je student na policijskoj akademiji u Njemačkoj. Ponosna sam, jer sam svoje dijete izvela na hairli put. Na zapadu je teško žensko dijete sačuvati od mnogih poroka, ali mislim da nam je u tome mnogo pomoglo, upravo, očuvanje naše kulture i tradicije koje smo prenijeli na dijete, te očuvanje spoznaje identiteta, porijekla, da zna ko smo i šta smo. Ponosna sam što sam Bošnjakinja i da je moje dijete postalo uspješno, iako nas život u tuđini nije mazio, pokazala sam da Bošnjakinja u dijaspori može biti uspješna. Uspjeh je još veći kada iza svoje karijere stojim sama, vjerujući u Allaha i Njegovu pomoć Koji mi otvara puteve za moja dalje napredovanje.
– Jeste li imali neku promociju svog djela i u Novom Pazaru?
– Emina Čolović: Nažalost, nisam još. Nisam imala vremena dosad organizirati promociju, ali bila bi mi izuzetna čast da, akobogda, upriličimo i promociju moje knjige u Novom Pazaru, glavnom gradu regije Sandžak.
– Hvala Vam na ovom razgovoru!
Autor: Asmir Bihorac
Pripremio: Hamza Škrijelj