Obilježen „Dan Sandžaka“ i „Dan državnosti BiH“ u Vecikonu u Švajcarskoj i u Manhajmu u Njemačkoj

0
425

Piše: Dr. Harun Crnovršanin

Prije nego što kažem nešto o mom gostovanju u gradovima navedenim u naslovu teksta potrebno je istaći par historijskih činjenica vezano za Dan Sandžaka (20. novembar) i Dan državnosti Bosne i Hercegovine(25. novembar).

Sandžak je od svog osnivanja predstavljao posebnu teritorijalno-administrativnu cjelinu sa svojim posebnostima i specifičnostima. On je još na Berlinskom kongresu 13. jula 1878. godine, nakon što je izdvojen iz Bosanskog ejaleta, i u okviru Osmanlijske carevine dobio autonomni status i kao poseban entitet egzistirao do kraja Prvog balkanskog rata 1912. godine kada biva zauzet i podijeljen između kraljevine Srbije i kraljevine Crne Gore.

Drugi važan datum u historiji Sandžaka je 25. avgust 1917. godine u Sjenici kada su predstavnici 12 sandžačkih srezova i gradova usvojili Rezoluciju kojom traže da se teritorija Sandžaka izuzme iz Srbije i Crne Gore i pripoji Bosni i Hercegovini u kojoj će uživati status autonomije.

   Treći značajan datum je 20. novembar 1943. godine u Pljevljima (Taslidži) kada je u toku Drugog svjetskog rata, na inicijativu Komunističke partije sa Titom na čelu, formiran ZAVNOS (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka), izabrano Predsjedništvo i vlada Sandžaka.

   Četvrti datum koji je, nakon skoro 50 godina, ponovo oživio ideju autonomije Sandžaka, je  25-27. oktobar 1991. godine kada je MNVS (Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka) sa Sulejmanom Ugljaninom na čelu sprovelo Referendum o autonomiji Sandžaka na kome se 98,9% izašlih građana izjasnilo za autonomiju Sandžaka.

Bošnjačko nacionalnog vijeće (BNV) je 2005. godine, je donijelo odluku da se, datum „20. novembar“ proglasi  za „Dan Sandžaka“, kao i „Dan sandžačke zastave“ (11 maj), proglase nacionalnim praznicima sandžačkih Bošnjaka.

Svaka država na svijetu ima svoje praznike. Pored religijskih ima i praznik vezan za državu odnosno za njeno osnivanje. Iako naša matična država Bosna i Hercegovina ima hiljadugodišnu historiju, i jedna je od najstarijih država na Balkanu, ona je za svoj rođendan prihvatila dan prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a 25. novembar 1943. godine u Mrkonjić Gradu, bivšem Varcar Vakufu,  (zapravo na tom zasjedanju je SAMO obnovljena državnost BiH koja je izgubljena 1463. godine kada je pala pod Osmanlijsku vlast).

   Crna Gora slavi za Dan državnosti 13. juli, dan kada je 1878. na Berlinskom kongresu dobila nezavisnost. Istog dana, iste godine i na istom kongresu, i Srbija je, uz podršku velikih sila, prije svega Rusije, dobila nezavisnost od Osmanlijske imperije. Mnogi se pitaju zbog čega Srbija ne slavi ovaj dan, kao i Crna Gora, već je uzela 15. februar za Dan državnosti, jer je to dan sjećanja na Prvi srpski ustanak iz 1804. godine kada su Srbi digli ustanak protiv Turaka koji je bio ugušen.

Smatra se da je Srbija ovaj datum svjesno izbjegla i nije ga uzela za Dan državnosti, jer, na dan 13. jula 1878. godine, u njen sastav nisu ulazili ni Vojvodina  ni Sandžak niti Kosovo. Ona je na Berlinskom kongresu (1878), kada je dobila nezavisnost, imala teritoriju malo veću od Beogradskog pašaluka.Tek nakon Prvog balkanskog rata (1912) ona zauzima Vojvodinu, Sandžak i Kosovo.

 Dan državnosti Hrvatske je praznik koji se održava svakog 25. juna, na dan kada je 1991. godine  Hrvatski sabor donio odluku o njenoj samostalnosti i suverenosti.

   Dan nezavisnosti Kosova je praznik koji se obilježava svakog 17. februara, na dan kada je 2008. godine Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije.

OBILJEŽAVANJE „DANA SANDŽAKA“ 

U GRADU VECIKONU, U ŠVAJCARSKOJ

Polovinom avgusta ove godine dobio sam poziv od gospodina Faika Gegića iz Švajcarske da za Dan Sandžaka (20. novembar) budem njihov gost u džematu koji nosi naziv „Bošnjački kulturni centar „Sandžak“ u gradu Vecikonu (Wetzikon) u Švajcarskoj. Poziv sam sa zadovoljstvom prihvatio. Sa gospodinom Gegićem sam se upoznao na predizbornom skupu za Bošnjačko nacionalno vijeće, u Frankfurtu oktobra mjeseca 2018. godine kada je dolazio rahmetli muftija Muamer Zukorlić. Ovaj džemat u Wetzikonu, kao i mnogi drugi širom zapadne Evrope, je u sastavu Zajednice sandžačke dijaspore (ZSD) čiji je osnivač muftija Zukorlić.

Džemat u Vecikonu osnovan je 2007. godine i od tada do danas je veoma aktivan na polju vjerskog i nacionalnog osvješćivanja tamošnjih Bošnjaka. Vrijeme je pokazalo da su naši džemati,  formirani širom zapadne Evrope, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (od 1995. do danas), bili najbolja zaštita od asimilacie u novoj sredini.

Radovao sam se tom susretu jer nisam imao prilike da se bliže upoznam sa našim Bošnjacima u ovoj državi. Proputovao sam skoro sve zemlje zapadne Evrope ali u Švajcarskoj nisam bio. Prilika se za to  ukazala za Dan Sandžaka. Na put sam krenuo autom a društvo mi je pravio moj mlađi sin Emir. Stariji sin Mehmed nije mogao da pođe sa nama zbog poslovnih obaveza. U Vecikon smo stigli u 12. 30 časova. Dan je bio sunčan i lijep za šetnju. Tamo nas je dočekao naš domaćin Senad Sejdović, inženjer po profesiji i samostalni poduzetnik 18 godina. Sa njim je u društvu bio i Haris ef. Islamović, gostujući imam u Vecikonu. Nakon što smo smestili stvari u već rezervisanom hotelu svratili smo  na ručak u poznati restoran „Fontana“ čiji je vlasnik Zećović Ervin.

Poslije ručka otišli smo u Cirih i vidjeli nezaobilazno Ciriško jezero. Sunce je izmamilo veliki broj šetača a restorani načićkani oko jezera bili su prepuni kako domaćih tako i stranih gostiju. Naši ljubazni domaćini Senad i Haris pokazali su nam i veoma interesantan centar grada Ciriha sa mnogo kulturno-umjetničkih sadržaja.

Zgrada džemata -BKC „Sandžak“ nalazi se na adresi Hofstrasse 98. u Wetzikonu.  Kao što smo već istakli džemat je osnovan 2007. godine i danas broji 180 redovnih članova. Bio je domaćin mnogim uglednim intelektualcima iz BiH i Sandžaka. Među njima treba istaknuti: rahmetli akademika Muhameda Filipovića, akademika Ferida Muhića, rahmetli akademika Muamera Zukorlića, sandžačkog muftiju Abdurahmana ef. Kujevića, dr. Jahju Fehratovića i mnoge druge.

Nabrojaćemo najaktivnije članove Zajednice sandžačke dijaspore u Švajcarskoj. To su:

-dipl. pravnik Faik Gegić, prvi predsjednik ZSD i sada član Odbora,

-dipl. inžinjer Senad Sejdović, predsjednik ZSD od 205-2022) i sada u Odboru, On je jedan od osnivača BNF (Bošnjačke nacionalne fondacije) za Švajcarsku 2013. i njen potpredsjednik.

-Nedžad Hodžić, aktuelni predsjednik ZSD,

-Nako Čelić, blagajnik ove organizacije.

Ostali članovi Odbora ZSD Švajcarske su:

Nicević EnesKurtanović AsmirHusović MuamerGološ Senad i Nedžad Husić.

Program obilježavanja Dana Sandžaka počeo je u subotu, 19. novembra 2022, u 19,30 časova u prostorijama džemata- BKC „Sandžak“.

Manifestaciju je započeo Haris ef. Islamović učenjem dove za rahmet duši muftiji Zukorliću. Nakon toga nastupili su polaznici škole Bosanskog jezika koju vodi dipl. politikolog Alma Hodžić. Djeca su izvela veoma nadahnut program počev od recitacija posvećenim rodnom Sandžaku do pjesme posvećene najvećem sandžačkom sinu -rahmetli Muameru Zukorliću. Zaista, bilo je pravo uživanje slušati naše dječake i djevojčice sa koliko su ljubavi i ponosa prezentirali ono što ih je naučila njihova učiteljica Alma.

Nakon programa polaznika škole Bosanskog jezika, voditelj programa Faik Gegić me je predstavio prisutnim gostima  i dao mi riječ. Tema te večeri bila vezana za Dan Sandžaka, dan koji se danas obilježava  Govorio sam o historijskom razvoju regije Sandžak od Srednjeg vijeka, kada je bio u sastavu kraljevine  Bosne. Tada je njen ban i kasnije kralj Tvrtko IKotromanić ustoličen u Prijepolju u Mileševi. O Bosni kao nezavisnoj državi prvi je pisao vizantijski pisac Kinam koji je bio i učesnik rata cara  Manojla Komnena (1167-1180). On ističe da: „… rijeka Drina dijeli Bosnu od Srbije, da Bosna ima svoju upravu, nezavisnu od raškog župana.“ 

   U 14. vijeku, nakon pobjede na Kosovu polju 1389. godine Osmanlije osvajaju Rašku i ona će kao sastavni dio, kasnijeg Novopazarskog sandžaka, ostati u sastavu Bosne sve do Berlinskog kongresa 1878. godine.Srednjovjekovna srpska država Raška trajala je dva i po vijeka, dok je Novopazarski sandžak postojao od kraja 14. vijeka do kraja 19. vijeka, dakle punih 500 godina. 

   Autonomnost Sandžaka zastupljena je na Berlinskom kongresu (1878) i u Berlinskom ugovoru u članu 25. Ovim ugovorom Srbija i Crna Gora, uz pomoć Rusije, postaju nezavisne države, a Novopazarski sandžak ostaje i dalje u sastavu Osmanlijske imperije sa jasno utvđenim granicama.  

   Osim Berlinskog kongresa, prvi sljedeći događaj koji je u interesu Sandžaka je 20, novembar 1943, a to je formiranje Zemaljskog antifašističkog vijeća Sandžaka (ZAVNOS) u Drugom svjetskom ratu. Tada se dešava jedan od najvećih događaja u historiji Sandžaka da je u Pljevljima (Taslidži) formiran ZAVNO Sandžaka kao najveći predstavnički, zakonodavni i izvršni organ koji je politički pokrivao cijelu teritoriju Sandžaka

   Sandžak je trebo da postane republika, međutim planskim ubistvom Rifata Burdžovića –Trša i drugih nosilaca sandžačke autonomnosti ovaj projekat je, nakon nepune dvije godine postojanja, brutalno uništen. Odmah nakon rata dolazi do obračuna sa Sandžakom i prisilnog rasformiranja sandžačke autonomije. Najveći zagovornici rušenja sandžačke autonomije bili su Milovan Đilas i Moša Pijade. Sandžak je definitivno ukinut 29. marta 1945. godine u Novom Pazaru. Ovo je bila još jedna velika prevara bošnjačko-muslimanskog naroda od strane crnogorskih i srbijanskih nacionalista u redovima  Komunističke partije Jugoslavije. Nakon ubistva Rifata Burdžovića sandžački Bošnjaci više nisu imali nikoga koji bi ih mogao voditi u bolju budućnost. 

   Napomenimo da je Sandžak u ratu imao svoj ZAVNO kada ga nisu imali ni Srbija, ni Vojvodina ni Kosovo!

   Prije toga imamo Sjeničku konferenciju iz 1917. godine na kojoj je 12 sandžačkih gradonačelnika donijelo Rezoluciju kojom se od Austrougarske traži pripajanje Sandžaka Bosni i Hercegovini ili dobijanje autonomnog statusa. Međutim, ova rezolucija nije dobila svoju realizaciju i implementaciju ali je veoma važna jer ukazuje na postojanje kontinuitet političke svijesti u Sandžaku.

   Nakon završetka Drugog svjetskog rata dolazi vrijeme torture zloglasnog komunističkog ministra policije Aleksandra Rankovića. Bošnjaci, Albanci i Turci masovno napuštaju svoja vjekovna ognjišta i sele za Tursku. 

   Raspadom Jugoslavije (1990) i srpsko-crnogorsko-hrvatskom agresijom na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine kulminira obračun sa Sandžakom. Bošnjački narod sa Alijom Izetbegovićem se politički organizuje i u ljeto 1990. godine formira Stranku demokratske akcije (SDA) u Sarajevu. Razne paravojne jedinice i hoštapleri patroliraju Sandžakom, Slobodan Milošević zavodi diktaturu, hapse se partijski aktivisti i prebija nedužni narod a sve sa ciljem definitivnog protjerivanja sa svojih vjekovnih ognjišta. U takvim uslovima se 29. jula 1990. u Novom Pazaru formira ogranak SDA za Srbiju i Sandžak sa zubarom Sulejmanom Ugljaninom na čelu. 

   Tokom 1991. godine u Sandžaku su se desila dva veoma važna politička događaja: stvoreno je MNVS (Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka) 11. maja i održan je Referendum o autonomiji Sandžaka (25-27. oktobar). Za autonomiju je glasalo preko 98 procenata popisanih glasača. 

   Od izuzetne važnosti za bošnjački narod u Sandžaku je i osnivanje samostalne Islamske zajednice za Sandžak. Tako su 30. oktobra 1993. godine u Novom Pazaru udareni prvi temelji Islamskoj zajednici Sandžaka. Formiran je Sabor i Mešihat a za prvog predsjednika Mešihata Sandžaka izabran je Muamer ef. Zukorlić(1970-2021), profesor šerijatskog prava u Alaudin medresi u Novom Pazaru. Mešihat IZ Sandžaka je prvi put ujedinio sve odbore IZ na historijskom prostoru Sandžaka. 

   Rahmetli muftija je tokom svog kratkog života izgradio veliki broj institucija počev od islamskih dečjih obdaništa, medresa, Internacionalnog univerziteta do Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Kroz njih se odgajaju mlade sandžačke generacije i kroz njih se permanentno etablira svijest o Sandžaku. Kako jednom reče rahmetli muftija Zukorlić: „Sandžak ima svoju dušu, suštinu, misao, duh koji je jači od svih agresora“.

Poslije održanog predavanja vezano za Dan Sandžaka, iskoristio sam priliku da promovišem moju novu, sedmu knjigu pod nazivom „Sandžak-zemlja gazija i šehida“, objavljena u maju 2021. godine. Na kraju svega što sam izložio odgovarao sam na pitanja publike.  Za moju novu knjigu vladala je velika zainteresovanost i svako od prisutnih je želio da je ima u svojoj kućnoj biblioteci, tako da su veoma brzo rasprodani svi primjerci koje sam ponio.

Sa završetkom programa ostali smo da se družimo uz kahvu i sokove. Muhabet sa našim ljudima iz Vezikona bio je veoma prijatan i koristan. Te večeri sam, pored ostalih, upoznao i gospodina Hanefiju Smajovića koji mi je rekao da u Istanbulu živi njegov rođak po imenu Hivzo Dupljak (1930) koji je, kao dječak od 14 godina, prisustvovao streljanju naših ljudi na Hadžetu od strane partizana.  Naravno da sam uzeo broj telefona Hivzove familije u Istanbulu i da sam već sutradan, kad sam se vratio kući, uspostavio kontakt sa familijom hivza Dupljaka i kamerom zabilježio njegovo veoma važno sjećanje na te tragične događaje.iz 1945. godine.

OBILJEŽAVANJE „DANA SANDŽAKA“ i „DANA DRŽAVNOSTI BiH“

U GRADU MANHAJMU U NJEMAČKOJ

   Nakon gostovanja u Švajcarskoj, već sljedeće nedelje, bio sam gost u džematu „Alija Izetbegović“ u Manhajmu (Mannheim) u Njemačkoj. U oktobru mjesecu ove godine, u jeku predizborne kampanje za Bošnjačko nacionalno vijeće, sreo sam se u Maintalu kod Frankfurta sa hafizom Hilmijom ef. Redžićem, imamom pomenutog džemata u Manhajmu. On je tada izrazio želju da budem gost  njegovog džemata i da za „Dan državnosti BiH“ (25. novembar) održim predavanje na ovu temu i istovremeno promovišem moju novu knjigu. Obećao sam mu da ću se potruditi da nađem vremena i dođem u Manhajm na taj dan. Tako je i bilo. Dan državnosti BiH se obilježava svakog 25. novembra u godini. Obzirom da je taj dan bio petak, njegovo obilježavanje je zakazano za subotu naveče u 19,30, kako bi mogao doći što veći broj posjetilaca. Uz pomoć navigacije stigao sam svojim autom na adresu: Donaustrasse 80., sahat vremena prije zakazanog programa.

Prema riječima imama ovog džemata hafiza Hilmije Redžića; „Džemat u Manhajmu  osnovan  je u avgustu 2015. godine. Organiziran je kroz više nivoa aktivnosti. Primarne aktivnosti pored džume namaza su: predavanja (dersovi), te kursevi sufare, tedžvida srijedom (za muškarce), petkom (za žene) i subotom (za muškarce i žene). Mektebska puka ima primarni cilj i organizirana je po grupama vikendom. Džemat ima 160 članova, imam džemata od 2017. godine sam ja. Administreaciju džemata čini džematski odbor. Predsjednik odbora je Muhamed ef. Krajinović a njegov zamjenik dr. Elvedin Šutković“.

Inače hafiz Hilmija Redžić je veoma sposobna i obrazovana ličnost. „Rođen je  27. 08. 1986. u selu Mojstiru, kod Tutina. Svršenik je novopazarske Gazi Isa-beg medrese. A nakon toga kreće put njegovog višestranog obrazovanja na različitim naučnim poljima. Svršenik je četiri fakulteta: Ekonomskog (Kragujevac), Pravnog (Novi Pazar), Fakulteta menadžmenta (Novi Pazar) i Fakulteta islamskih studija (Novi Pazar). Uz dalji nastavak obrazovanja na postdiplomskim i doktorskim  studijama (Niš), angažira se i na polju hifza u Školi Kur’ana Časnog gdje pred Muftijom sandžačkim hafizom Abdurrahmanom ef. Kujevićem preslišava Kur’an i  dobija idžazu (diplomu) sa senedom po  kiraetu imama Asima i rivajetu imam Hafsa – te time ulazi u krug prvih pet hafiza koje je iznjedrila ova škola. Nakon preslišavanja Kur’ana preslišava i osnovna tedžvidska i hadiska djela pred svojim muhafizom: Mukaddima, Tuhfetu-l-Atfal, El-Erbeun i Umdetu-l-Ahkam. Autor je desetine  naučnih i stručnih članaka iz navedenih oblasti, kao i knjige „Nedovršena nit – misli jednog mladog muslimana“.  Profesionalno je u zadnjih pet godina angažovan u svojstvu imama, hatiba i muallima pri džematu “Alija Izetbegović” u Manheimu, u Njemačkoj. Za vrijeme boravka u Njemačkoj na Manhajmskom institutu za integraciju i međureligijski rad završava specijalizaciju  za višestrani rad sa omladinom.   Hafiz Redžić pored maternjeg bosanskog, aktivno govori arapski, engleski i njemački jezik. Oženjen je i otac dvoje djece“. (dio teksta prenesen sa portala „Sandžakpress“ od 24. 11. 2022)

Ispred zgrade džemata srdačno su me sačekali  hafiz Hilmija Redžić i njegovi najbliži saradnici. Nakon što smo džematile klanjali jaciju namaz krenulo se sa programom vezanim za „Dan državnosti BiH“ koji se obilježava svakog 25. novembra u matičnoj državi BiH i u dijaspori. Uvodničar programa bio je Muhamed ef. Krajinović a nakon toga nekoliko ilahija i kasida su izučili Hakija JusićEdis Mujević.

Ja sam svoje predavanje započeo historijskim prikazom državnog kontinuiteta Bosne od Srednjeg vijeka kada je bila prvo banovina a kasnije kraljevina. Bosna se prvi put spominje u 10. vijeku u djelu vizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta koje nosi naziv „De administrando imperio (O upravljanju carstvom).

Pomenuo sam najpoznatijeg bosanskog bana Kulina(1164-1204) kada Bosna počinje napredovati i teritorijalno se širiti. Osnovu za opšti napredak u Bosni stvorio je ban Stjepan II Kotromanić (1322-1353), a kulminaciju svog razvoja Bosna doživljava u vrijeme Tvrtka I Kotromanića (1353-1377) kada je vladao kao ban a kao kralj (1377-1391). U to doba bosna je bila na vrhuncu političke i teritorijalne moći. Napomenimo samo da je tada u sastav Bosna ulazila i obala Jadranskog mora od grada Zadra na sjeveru do Kotora na jugu.

U sastavu Osmanskog carstva Bosna je ostala 400 godina (od 1463-1878), prvo kao Bosanski sandžak, pa kao Bosanski pašaluk, zatim kao Bosanski ejalet. Na Berlinskom kongresu (1878) članom 25. Austro-Ugarska monarhija dobija mandat da okupira i privremeno upravlja Bosnom i Hercegovinom.  U njenom sastavu Bosna  je imala autonoman položaj („corpus separatum) sa svojim Saborom i Zemaljskom vladom. Završetkom Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u kojoj je srska dinastija Karađorđevića vladala hegemonistički, Bošnjaci-muslimani su od samog početka bili u inferiornom položaju i prolazili su kroz veoma težak period po svoj biološki opstanak. Većina njih je bila okupljena oko Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) koju je predvodio poznati dr. Mehmed Spaho. Samo zahvaljujući njegovoj mudroj politici Bosna i Hercegovina je u međuratnom periodu očuvala svoje državne granice, iako su tajno, iza njegovih leđa, i Beograd i Zagreb radili na podjeli Bosne i Hercegovine.

Dolazi period Drugog svjetskog rata kada Komunistička partija Jugoslavije sa Titom na čelu odlučuje da se poslijeratna država pravi na federalnom principu. Tako je 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu (ranije se zvao Varcar Vakuf) održano prvo zasjedanje ZAVNO BiH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) na kome je donesena odluka o obnavljanju njene državnosti koju je izgubila 1463. godine kada je Bosna potpala pod upravu Osmanlijeske imperije. Obnovljene su njene historijske granice još iz vremena srednjovjekovne Bosne. Tada je BiH definisana kao jedinstvena i nedeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava i kao jedna od  šest ravnopravnih republika u budućoj Jugoslaviji. Nakon nekoliko dana pomenuta odluka ZAVNOBiH-a potvrđena je i ozvaničena na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu.

   Dakle, moderna BiH je rođena u Mrkonjić Gradu prije 79 godina. Taj datum uzet je kao njen rođendan i Dan državnosti BiH. 

Na kraju svog izlaganja predstavio sam i moju novu knjigu „Sandžak-zemlja gazija i šehida“ za koju je bilo veliko interesovanje. Nakon programa ostao sam da razgovaram sa imamom Hilmijom ef. Redžićem i džematlijama još sahat vremena nakon čega smo se razišli.

Na kraju bih želio da istaknem radosnu vijest koja će obradovati svakog iskrenog Bošnjaka da je hafiz Hilmija Redžić samo par dana prije mog dolaska u Manhajm izabran za vjerkog poglavara muslimana Luksemburga. Neka mu je sa hajirom i Inšallah da bude od koristi svim tamošnjim muslimanima.

Pozivnica uiz džemata Wetzikon (Švajcarska) za Dan Sandžaka-20. novembar
U šetnji pored Ciriškog jezera. N Na slici sa lijeva Emir Crnovršanin, Haris ef. Islamović, Harun Crnovršanin i Senad Sejdović
Ispred čuvene Opere u Cirihu
Naše sestre iz džemata Wetzikon pobrinule su se da večera bude raznovrsna i ukusna.
Alma Hodžić (lijevo) voditeljica škole Bosanskog jezika
Bošnjački mališani iz Wetzikona izvode program posvećen voljenom Sandžaku
Mališani recituju pjesme o Sandžaku
Voditelj programa u Wtzikonu bio je Faik Gegić, prvi predsjednik ZSD u Švajcarskoj. Na slici sa desne strane je sadašnji predsjednik Nedžad Hodžić
Publika je bila veoma zadovoljna organizacijom i izvedenim programom
Nakon završenog programa slika za uspomenu
Pozivnica iz džemata Alija Izetbegović u Manhajmu za Dan državnosti BiH- 26.11.2022, subota
Harun Crnovršanin drži predavanje o Danu Sandžaka i Danu držćavnosti BiH u džematu Alija Izetbegović u Manhajmu. Sa lijeve strane je Muhamed ef. Krajinović
Nakon završenog programa slika za uspomenu. Sa lijeva, Muhamed ef. Krajinović, pred. džemata, hafiz Hilmija Redžić i dr. stomatologije Elvedin Šutković
Harun Crnovršanin u društvu sa članovima džemata Alija Izetbegović u Manhajmu
Nakon promocije nove knjige autor Crnovršanin se slikao sa Emirom Murićem iz Rožaja.

Ostavi odogvor

Please enter your comment!
Please enter your name here