U austrijskoj prijestolnici Beču naši Bošnjaci svo su svoje znanje i slobodno vrijeme uložili ako bi budućim generacijama ostavili u zalog vjersko, kulturno i tradicionalno nasljeđe. Tako je i jedan vrijedni Bošnjak Elvis Mujević, pored toga što već dugo godina uspješno posluje na privatnom planu, odlučio da ono što je od malena od najvećih u folkloru učio prenese budućim naraštajima, kako bi se na taj način bošnjačka omladina koliko-toliko sačuvala asimilacije. KUD Sebilj okuplja članove gotovo svih starosnih dobi, a cilj je jedan – tradicijom sačuvati bošnjaštvo u srcu. Tom stazom nije lahko ići u zemljama Zapada, ističe Mujević, ali je ponos ogroman kada vidite da jedno dijete vikendom žuri na sekciju folklora.
“Kada imate volju za nešto onda stvarno nije teško. Ono sve ima svoju težinu i količinu odgovornosti, ali kada nešto radite sa voljom i kao neko ko zaista misli na svoje mjesto, na svoj Sandžak i Bosnu, na tradiciju koja, zaista, ipak fali ovdje kod nas u metropoli u Beču, ali se trudimo i borimo se sa tim”, kazao je Elvis Mujević.
Da bi djeca u svojim glavama i srcima imala svjesnost o svojoj tradiciji, kaže Mujević, potrebno je da su im roditelji dobro svjesni toga. Sve polazi od kuće, dodaje on, a na folkloru se samo unapređuje.
“Uz pomoć roditelja, ali i tih članova koji, vidjeli ste i sami, aktivni su i treniraju, pokušavamo malo da odvijemo taj proces i da pokažemo djeci ustvari ko smo mi i odakle smo i kako smo mi to živjeli. Za sad nam uspjeva, hvala Bogu. Naše prostorije su zadovoljavajuće. Imamo sve uslove za treniranje. Potrudili smo se da to sve napravimo da bude prikladno i shodno našoj aktivnosti”, dodaje Mujević.
A članovi KUD-a Sebilj sretni što imaju gdje promovisati svoju tradiciju kroz bošnjačke igre. Slobodnog vremena je malo, ističe Alima Džanković, ali se uvijek, ko ima volju, može na pravi način iskoristiti.
“Kada neko ima volju, kao svi mi koji ovdje dolazimo, mi ćemo naći vrijeme. Mnogo je značajno da sačuvamo našu tradiciju. Mi smo svi ovdje rođeni. Ovdje čuvamo i naš jezik i naše običaje, učimo i naše koreografije. U Beču ima mnogo tradicija i kultura, pa što da mi ne promovišemo našu?”, kazala je Alima Džanković.
Ona dodaje da je broj članova zadovoljavajuć, ali da uvijek može bolje.
“Pa uvijek može bolje, ali sad za sad je dobro, pošto smo mi nov KUD pa svake probe dođu novi članovi. Radujemo se ako nam se još neko pridruži”, završava Džanković.
Mnogo je važno biti uključen kroz sekcije, navodi Aldina Ramović. Kao član KUD-a Sebilj jako je sretna što može živjeti i svoju tradiciju u Beču.
“Meni je jako bitno, jer ti si rođen ovdje. Nije ovdje kao dole, to svi znamo. Uvijek kad odemo dole drugačije je. Jako je bitno biti ovdje, družiti se sa ljudima koji pričaju naš jezik, koji žive našu kulturu”, navodi Aldina Ramović.
Raditi sa Elvisom i njegovom suprugom pravo je zadovoljstvo, dodaje Aldina.
“Nije uopšte teško. Meni je samo na početku bilo teško da skontam kako ide koreografija, ali uz Elvisa i Ajlin, njegovu ženu, smo naučili bas dobro”, završava Aldina Ramović.
A i roditelji sretni i zadovoljni. Djeca su im na sigurnom dok su na mjestima gdje se uči vjera, ali i čuva tradicija.
“Vrlo je važno i vrlo značajno da naša djeca posjećuju jedno društvo kulturnog karaktera, jer i sama dolazim iz Tutina. Moja porodica, moja braća i sestre – svi su bili članovi folklora i to je zaista nešto vrlo lijepo. Vrlo je važno da se očuva ta tradicija. Ja sam sretna što smo upoznalio gospodina Elvisa Mujevića i njegovo društvo i nadam se da ćemo jako lijepo sarađivati. Na prvom nastupu se već vidi da su moja djeca jako zadovoljna i srećna. To predstavlja veliko zadovoljstvo i meni kao roditelju, obzirom da smo tu, gdje živimo i radimo i da je kompletan taj sistem usmjeren protiv nas – naravno da ćemo naći ta dva sata i izdvojiti ih za svoju djecu kako bi napredovala i na ovom polju”, kaže majk dvoje članova KUD-a Sebilj Šejla Kačar.
Probe KUD Sebilj odvijaju se svakog vikenda u prostorijama Bošnjačkog centra BNF-a u Austriji u 22. bečkom okrugu. Svi zainteresovani koji žive u Beču mogu ih pronaći na društvenim mrežama i bliže se upoznati sa njihovim radom. I zaista, kao Bošnjaci vrijedimo onoliko koliko svoj rodni kraj u srcu nosimo.
Pripremio: Hamza Škrijelj