Iako su na snazi brojna ograničenja i mjere usljed pandemije Covida 19, vi ipak niste propustili priliku da u posljednjim danima 2020. godine posjetite svoj Sandžak.
- Koliko za vas znači ponovna posjeta rodnoj grudi?
Posjeta Sandžaku za mene je uvijek jedna vrsta mog emotivnog rađanja, čovjek dolaskom u svoj toprak u krugu svoje šire porodice prosto očisti taj emotivni korov koji se tokom boravka vani u našim dušama neminovno pokrene. I taman kad pomislimo da život u strogo uskom krugu ljudi i osamljenju postaje dio nas onda dođemo ovdje, osjetimo ljepotu porodice, starih prijatelja, posedaka i onih nekad glasnih večernjih muhabeta koji nas jednostavno preobraze, emotivno uzdrmaju i učine nas da ponovo progledamo očima stvarnih ljepota. A stvarne ljepote su ljudi s kojima si odrastao, godinama se družio, dobro i zlo dijelio, osobe koje su te odgajale i na koncu svega, stvarna ljepota je ova sandžačka zemlja od koje sam stvoren i od nje otišao u svijet.
- Kako je biti ponovo u lijepom Sandžaku?
To je kao da opisuješ ljepotu proljećnog behara, koliko god da govoriš i koliko god da ga opisuješ, ostaćeš nedorečen. Jednostavno tu unutarnju emociju je nemoguće dočarati. Zato apelujem na naše ljude koji žive u dijaspori da taj osjećaj spram svom vatanu prenose na svoju djecu. Trebamo učiti i govoriti našoj djeci o vrijednostima koje jedino mogu naći i osjetiti ovdje. Ne smijemo dozvolit da ponovo dobijemo “tursku dijasporu” gde će naša djeca već od druge generacije izgubit osećaj za jezikom, kulturom i tradicijom. Moramo naći načina da kod naše djece očuvamo na prvom mjestu vjeru, a zatim bosanski jezik. U suprotnom, ova unutarnja ljepota koju sam spomenuo otići će sa mnom u mezar i moje dijete je nažalost nikada neće osjetiti.
- Korona virus donio je mnogo štete cijelom svijetu, ali se ona posebno osjetila u Sandžaku. Dijaspora je još jednom dokazala kroz razne vidove pomoći svoju ljubav prema rodnom kraju. Kako ste dočekani sada kada ste još jednom heroji Sandžaka?
Ljudi koji žive diljem dijaspore su zaista srcem vezani za Sandžak. Pazite, mogu se oni nekada neslagati ili imati oprečne stavove sa nekim društveno – političkim tokovima koji se dešavaju u Sandžaku, ali kad zatreba onda su svi tu i to se najbolje oslikalo tokom ove pandemije koronavirusa. Sve ovo što je urađeno tokom pandemije, urađeno je iz iskrene ljubavi spram svom narodu bez želje za nekim posebnim isticanjima i privilegijama.
Naravno, da mi je kao čovjeku i nekom ko predvodi veliki dio Bošnjaka iz Njemačke itekako bilo drago kad me je još u Vojvodini dočekao hafiz Nedžad ef. Hasanović, zatim me je istog dana navečer u svom domu ugostio predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji dr. Mevlud ef. Dudić, zatim kad je i pored neopisivo velikih obaveza akademik muftija Muamer Zukorlić izrazio spremnost da sjednemo i uz kahvu promuhabetimo o stanju Bošnjaka u dijaspori, sve su to stvari koje itekako gode čovjeku. Dakle, ovim gestom kao i nizom drugih koje sam imao prilike da čujem i vidim, Sandžak je poslao poruku ljudima u dijaspori da su oni bitni i važni, da im se odaje priznanje i da nisu zaboravljeni niti odvojeni od svoje matice. Zato u svoje ime i ime naših Bošnjaka iz dijaspore veliko hvala Sandžaku.
- Vaša porukama svim Sandžaklijama koji ostaju ovdje i kada se ponovo vratite natrag u zemlje Zapadne evrope.
Drage Sandžaklije, naš zajednički emanet je ovo parče čiste zemlje koja se Sandžak zove. Mi nismo ovdje “stranci” niti ćemo ikada biti. Čuvajte nam Sandžak od dušmana i pokvarenjaka koji bi da ga unište, a i nas same u njemu.
Pomoći i podržavati zlo je jednako kao i sudjelovati u zlu, zato budite na strani pravde i istine.