
Prije svega, raduje me činjenica da se veliki broj Bošnjaka uključio u diskusiju oko izbora za vrhovnog vjerskog poglavara Bošnjaka, jer to nam govori da jača svijest o slobodi mišljenja i izražavanja vlastitih stavova. Pa iako je tačno utvrđeno ko može da glasa, a ko ne, ipak narod ne prestaje da daje svoje ocjene i analize opisujući nekada objektivno, a nekada navijački jednog ili drugog kandidata. Ono što je meni posebno zanimljivo kod muftije Zukorlića jeste srednji kurs koji promovira u svim aspektima svog djelovanja. Prosto imam želju da podijelim sa vama neka svoja razmišljanja o razlozima koji bolje poziocioniraju muftiju Zukorlića na mjesto reisu-l-uleme od drugog / drugih kandidata:
- Prvi razlog: I mudrost i hrabrost
U teškim kriznim vremenima mnogi lideri su prepoznatljivi po šutnji i pasivnosti koje su vješto upakovane u celofan tzv. mudrosti, a koja se kod naroda graniči sa kukavičlukom. Narod prosto želi hrabre i odvažne predvodnike iza kojih može da se sakrije, koji mogu da ga zaštite i da u njegovo ime iskreno i bez straha progovore. S druge strane imamo lidere koji zbog nekontrolisane hrabrosti (bolje čitaj mludosti) vode cijelu zajednicu u propast svojim nesmotrenim potezima.
Muftija Zukorlić je zadnje dvije decenije demonstrirao i hrabrost i mudrost što predstavlja srednji i najbolji put. Ojačao je Islamsku zajednicu u Srbiji, oslobodio je raznih udbaško-tajkunskih pritisaka i utabao joj uspješan put ka budućnosti. Zadnjih par godina u svijetu politike u kojem se često kreću nemilosrdni vukovi pokazao je da se može nositi sa svima na jedan vrlo dostojanstven i hrabar način osvajajući simpatije dobrih i razumnih ljudi svojom pravednošću i borbom za interese svog naroda, ali i svih dobrih ljudi.
Sa pozicije reisul-l-uleme sigurno bi dao mnogo veću prednost ulemi nego civilima što bi rezultiralo vraćanju uleme u mihrab IZ-e. Trenutna šutnja uleme u IZ prosto ukazuje da se nalaze u drugom, trećem ili četvrtom saffu daleko od mihraba.
- Drugi razlog: Jak sistem, ali i jak pojedinac
Nema sumnje da je sistem važniji od pojedinca, međutim, imati jak sistem i jakog lidera na čelu sistema je najbolja moguća kombinacija. Upravo bismo to imali u Zukorliću kao reisu-l-ulemi. Jak lider je izvor motivacije, inspiracije i kreativnosti. On se ne plaši dijaloga, diskusije i konkurencije, već otvara vrata novim talentiranim pojedincima koji mogu ojačati zajednicu. On je osoba koja umrežava kvalitetne ljude uključujući ih u razne vrlo korisne projekte kreirajući svježu i pozitivnu zajednicu koja je u stalnom razvoju. Uz jakog i harizmatičnog lidera stasavaju snažni i odgovorni pojedinci koji postaju moćne lokomotive u društvu. Odlika snažnih lidera nije samo reakcija, već akcija i pokretanje promjena. Oni su nezaobilazni faktor u svim značajnim društvenim procesima. Možete ih voljeti ili ne, ali ih ne možete pokoriti ili zaobići već prosto morate sa njima pregovarati.
Oni koji poznaju stanje u Sandžaku prije dvadesetih godina mogu posvjedoćiti da je muftija Zukorlić svojom iskrenošću i sposobnošću zajedno sa svojim timovima uspio izgraditi najbolje muftijstvo na Balkanu. Iskreni i objektivni ljudi priznaju da je bilo jako teško u uslovima kakvi su u Srbiji bili ranije, bez ikakve pomoći od strane države izgraditi snažnu infrastrukturu IZ-e.
Upravo zbog snage svoje ličnosti ovih dana je muftija Zukorlić glavna meta tendencioznih medija, zavidnih ljudi ali i konstruktivnih kritičara, medutim, mene lično ne zabrinjava diskusija i rasprava, već panični strah od promjene. Sama pomisao da bi muftija Zukorlić mogao postati reisu-l-ulema kod nekih pojedinaca i krugova se stvara osjećaj napada panike.
Ako bi postao reisu-l-ulema, ubjeđen sam da bi Islamska zajednica ubrzo postala najsnažniji nezaobilazni faktor prije svega u BiH, ali i u regionu.
Nastaviće se…
Autor: predsjednik ZSD, prof. Mithat Mujović
Pripremio: Hamza Škrijelj