Identitet čovjeka predstavlja nešto po čemu se on prepoznaje, nešto što ga čini pripadnikom određene zajednice. Stoga je svijest o identitetu bilo koje vrste značajna i predstavlja važnu ulogu kada je u pitanju uspjeh pojedinca i njegov prosperitet.
Obzirom da su Bošnjaci bili primorani da često čine hidžru, te sele kako u zemlje Evrope tako i mnogo dalje, što za posljedicu ima rezultat da nas u domovini- Sandžaku i Bosni ima puno manje nego u dijaspori. No, to ne bi smjelo predstavljati problem kada je u pitanu svijest o identitetu, već još jače, koliko je to moguće, nastojati prenijeti lekciju identiteta na najmlađe koji uveliko pohađaju škole u stranoj zemlji, na tuđem jeziku. Iako postoji opasnost od asimilacije, jer je djetetu sa svih strana servirano ono tuđe, ipak, kroz porodični nadzor i smjernice, moguće je odgojiti mlade generacije svjesne važnosti svoga identiteta i borbe za očuvanje istog. Tako da je od velikog značaja, prije svega vjerska svijest , a zatim i svijest identiteta.
Kao imam u dijaspori, te kroz dosadašnje skromno iskustvo, uviđam posebno važnost mekteba za mlade generacije. Najprije se o svojoj kulturi, običajima i generalno identitetu uči porodica. Međutim, nekada nije dovoljno samo da porodica ulaže trud u tom smjeru, već mora imati na pomoći druge institucije kako bi uslijedio uspjeh. Odgovorno tvrdim da nakon porodice mekteb zauzima drugo mjesto u pogledu formiranja jake identitetske svijesti kod mladih.
Što se tiče mog mektebskog rada – prvo, kada je u pitanju vjerska pouka, držimo se mektebskog plana i programa i izvanredno odrađenih udžbenika za mektebsku nastavu od strane Islamske zajednce, naravno uz manji procenat određenog prilagođavanja tog plana trenutnoj situaciji. Što se tiče identitetske pouke, o uskoro počinjemo sa časovima bosanskog jezika u sklopu mekteba, kako bi na taj način doprinijeli poboljšanju znanja bosanskog jezika kod naših polaznika, a ujedno i povećanja identitetske svijesti. Ovaj projekat realizujemo sa studentima, koji su ranijih godina bili u istim mektebskim klupama našega džemata, a koji sada, već pri kraju okončanja studija iz oblasti jezika, nude svojoj zajednici stručnu pomoć u borbi za očuvanje identiteta.
Naravno, moramo priznati da svijest kada je u pitanju mekteb, nije na zavidnom nivou. Posebno to otežava činjenica da bošnjačka djeca, kao veoma spretna, marljiva, puno vremena provode za razne vannastavne aktivnosti, bilo sportstke ili neke druge, što je posebno izraženo vikendom, kada je u toku mektebska nastava, tako da im, nažalost, ne ostaje puno vrijemena za mekteb, te mnogi jedan dan odvoje za mekteb a drugi dan vikenda za ostale aktivnosti. Ali, svijest o mektebu polazi od roditelja, koji trebaju najviše uložiti truda u tom smjeru, a naravno i mualimi i mualime, kao i cijela zajednica.
Kako roditelji imaju odgovornost u pogledu važnosti mekteba, također imaju odgovornost i kada je u pitanju uspjeh mekteblije u pogledu sticanja znanja. Nemoguće je da djeca sve što je predviđeno planom i programom nauče u mektebu, već je neophodno da roditelji kod kuće rade sa djecom, te im pomognu u odrađivanju domaćih zadataka.
Odgovotnost za kvalitetnu mektebsku nastavu je prevashodno u nadležnosti mualima i mualime, a naravno i cijeloga džemata. Pored učenja mora postojati itekako puno različitih aktivnosti, poput takmičenja, izleta, druženja, koje utiču na motivaciju djece i doprinose povećanju broja polaznika mektebske nastave.
Najbolja poruka roditeljima bi bio ujedno i hadis Poslanik a.s. da je odgoj najvrjednije što rodtelj može ostaviti evladu, a naravno mektebsa nastava igra veoma značajnu ulogu u odgajanju novih generacija,svjesnih vjere, nacije i svog identiteta. Kako mudro reče Mithat ef. Mujović: ”Vodite djecu u džamiju danas, da ne biste morali sutra da ih izvodite iz kafana i kockarnica.”
Razgovor sa Šerif-ef. Šačićem, imamom dzemata El- Iman u Beču
Pripremio: Hamza Škrijelj
