Razgovaramo sa predsjednikom Bošnjačke kulturne zajednice Belgije, gospodinom Samerom Kalačom.
—Gospodine Kalaču, otkad je počeo boravak Bošnjaka u Belgiji?
“Prvi Bošnjaci su u Belgiju došli početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka i to su većinom bili Bošnjaci koji su došli iz Turske. Druga generacija je došla u drugoj polovini osamdesetih godina i zapošljava se uglavnom u hemijsko naftnoj industriji oko Antverpena, gdje je i danas najveća koncentracija Bošnjaka. Početkom agresije na Bosnu dolazi najveći broj Bošnjaka koji se naseljava po cijeloj teritoriji Belgije”.
—Na koji način kao institucija BKZ djelujete u Belgiji?
“Mi smo u BKZ Belgije na početku pokušali djelovati samostalno kao institucija, međutim, zbog strukture i raspoređenosti Bošnjaka po cijeloj Belgiji uvidjeli smo da je najbolje raditi sa našim ljudima preko džemata. Tako danas sve aktivnosti koje planiramo idu preko džemata kojih je zasad na prostoru Kraljevine Belgije šest: dva u Briselu i po jedan u Gentu, Antverpenu, Liježu i Eupenu. Bošnjaci se, inače, brzo integrišu u društvu i to je dobro, ali mi radom u džematima trudimo se da nadolazeće generacije ne upadnu u zamku asimilacije. Ne osjećamo se superiornim u odnosu na domicijalno stanovništva, ali želimo baštiniti svoje vrijednosti”.
—Šta je sa afirmacijom vrijednosti kulturnog identiteta Bošnjaka u Belgiji, konkretno Bosanskog jezika?
“U džematima u Gentu i Antverpenu održava se redovna nastava, jednom sedmično, časova Bosanskog jezika.
I u ostalim džematima izražena je želja za istim, međutim, zbog nemogućnosti nalaženja stručnog kadra još uvijek je nastava na bosanskom jeziku samo u planovima džematskih odbora”.
—Imate li saradnju sa ostalim BKZ u cijelom domovinskom prostoru, regionu i dijaspori?
“Saradnja između ostalih bošnjačkih organizacija postoji u kontinuitetu, ne samo sa BKZ. Sa nekim organizacijama je ta saradnja veća, sa nekim manja, ali drago mi je da postoji i svakim danom napreduje”.
—Koliko ima Bošnjaka u Belgiji?
“Ukupan broj Bošnjaka u Belgiji nije mi poznat, osim podataka iz džemata, a to je nešto oko 1000 domaćinstava. Ako znamo da su članovi džemata uglavnom 20% od ukupnog broja naših ljudi onda je lako zaključiti da se brojka koju mi dobijamo poklapa sa nekom brojkom koju ima ambasada BiH u Briselu, a to je oko 6 do 8 hiljada Bošnjaka”.
—Šta možemo očekivati od BKZ Belgije u budućnosti?
“Sve ima svoju dinamiku, tako i ova naša organizacija. U samom startu smo bili dosta, rekao bih i “previše” aktivni, ali dobar dio aktivnosti koje smo pokrenuli i obavljali preko BKZ Belgije, prebacio se na džemate u Belgiji. To je, naprimjer, obilježavanje stradanja Srebreničana u genocidu, obilježavanje sjećanja na rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića…
Što se tiče konkretnijeg rada BKZ Belgije, zasad smo fokusirani na organiziranje projekata poput književnih večeri za mlade pisce, tribina i dr”.
—Imate li u najavi neki takav projekat?
“Naš cijenjeni brat Enes Nuhović je napisao jednu vrlo interesantnu knjigu, kao što i naslov kaže “San o slobodnom Sandžaku”, tako da bi nam bilo drago ugostiti ga kod nas na jednoj od književnih večeri”.
—Zahvaljujemo na razgovoru!
Autor: Asmir Bihorac
Pripremio: Hamza Škrijelj
